Pravilo o "osam čaša vode" u toku dana toliko puta smo čuli ili pročitali, da ga više niko i ne dovodi u pitanje. A potpuno je pogrešno.

Novo istraživanje pokazalo je da pravilo o "osam čaša vode" u toku dana nije univerzalno i da je najpametnije držati se zdravog razuma i slušati sopstveni organizam.

Naučnici sa Instituta za medicinu Australije i sa Monaš univerziteta u Melburnu bavili su se ovim problemom, a njihovi rezultati pokazali su da je zapravo najbolji način da ostanete hidrirani - da slušate sopstveni organizam.

Naime, tokom istraživanja sprovedeni su eksperimenti koji su nedvosmisleno pokazali da je čovjeku koji je utolio žeđ vrlo teško da nastavi da guta tečnost. Detektovan je mehanizam koji reguliše unos tečnosti u organizam, i sprečava osobu da popije više vode nego što joj treba, što potvrđuje tezu da se dnevna potreba za tečnošću razlikuje od pojedinca do pojedinca, prenosi "Mirror".

Pravilo o "osam čaša vode dnevno" zapravo ne podržava nijedan naučni dokaz, tvrde naučnici. Nekim ljudima treba i više od toga, ali nekima treba i manje.

Tokom istraživanja koje je sprovedeno u Australiji, od ispitanika je zahtjevano da popiju veliku količinu vode neposredno nakon vježbanja, dakle u momentu kad su bili vrlo žedni, a zatim i kasnije tokom dana kad nisu osjećali veliku žeđ.

U oba slučaja trebalo je da ocijene koliko im je teško bilo da gutaju vodu. Ispostavilo se da je pijenje vode i tri puta teže u toku dana, kad ispitanici nisu bili naročito žedni, nego neposredno nakon fizičke aktivnosti.

"Utvrdili smo da je ispitanicima gutanje postalo naporno nakon što su nastavili da piju vodu a više nisu bili žedni. U stvari, ta količina vode bila je 'višak' za organizam i da bi uspjeli da popiju zadatu količinu, morali su da ulože određeni napor. To je samo potvrdilo našu pretpostavku da je refleks gutanja inhibiran nakon što pojedinac popije dovoljnu količinu vode. Važno je dakle, biti hidriran, ali je važno pri tome slušati sopstveni organizam. Preporuka o osam čaša vode u toku dana ne može se smatrati nečim što važi za sve", kaže dr Majkl Farel sa Monaš univerziteta u Melburnu.

Izvor: Mondo.rs, Foto: Ilustracija/YAYimages

Dok je uragan „Metju“ besnio, uništavajući sve što mu se našlo na putu, jedan zaljubljenik u automobile ubacio je svog ljubimca u dnevnu sobu kako bi ga zaštitio.

Prizor čovjeka kako doručkuje u dnevnoj sobi pored vrlo lijepo sređenog „BMV E30 M3“ prirodno traži neke odgovore. Šta radi automobil u dnevnoj sobi? Kako je dospio unutra?

Ime vlasnika je Rendi Džalil, a objasnio je da je svog ljubimca ubacio u kuću kako bi ga zaštitio od uragana „Metju“, koji je protutnjao kroz Port Sen Lusi gdje živi.

„Srećom, uragan nas nije pretjerano jako udario ovdje. Ipak, nisam mogao da rizikujem da ga ostavim napolju. Premjerio sam dupla ulazna vrata i shvatio da bez problema može da uđe unutra. Prijatelj mi je pomogao da ga ubacim“, ispričao je Rendi za sajt Jalopnik, prenosi RTS.rs.

Kako je objasnio, „E30“ posjeduje već osam godina, a u posljednje vrijeme mu je drastično skočila cijena.

„Nisam htio ništa da rizikujem. Ovaj automobil je moj ponos. Obožavam ga i biće moj još mnogo godina. Svaki dan ga vozim i uživam u njemu koliko god je moguće. Većina vlasnika ih drži po garažama kako bi im sačuvali cijenu. Automobili treba da se voze, a ne čuvaju u garaži i trudim se da se tako i ponašam“, istakao je Rendi.

Tokom debate Hilari Klinton i Donalda Trampa na lice kandidatkinje demokrata sletjela je muva što je ubrzo postala jedna od glavnih tema na društvenim mrežama.

Korisnici društvenih mreža su tu situaciju iskoristili da bi muvi otvorili nalog na Tviteru, poslije čega je uslijedila lavina šaljivih komentara. Pojavio se i tvit u kom muva navodi kako nije mogla da "povjeruje da se pojavila u direktnom programu", kao i da se "ne plaši da sleti na lice političara" i da zna "kako je živjeti u siromaštvu".

Neki od korisnika su prokomentarisali da bi "radije glasali za muvu, nego za bilo kog kandidata", prenosi "021".

Drugu debatu Hilari Klinton i Donalda Trampa obiležile su oštre međusobne optužbe predsedničkih kandidata.
{youtube}{/youtube}
(Foto: Yayimges)

Čak i psi prave manje s*anja od ljudi. Studija sprovedena u Centru za proučavanje pasa na Univerzitetu Jejl otkrila je da su psi bolji od ljudi u filtriranju dobrih i loših savjeta.

Istraživači su u eksperimentu čak 40 različitih rasa pasa podvrgli zadacima u kojima su bili sakriveni slatkiši. Zatim su psima demonstrirali korake neophodne za rješavanje zadataka, ali i neke krajnje nepotrebne. Kad su psi pristupili njihovom rješavanju, jednostavno su preskakali korake koji nisu bili od značaja za stizanje do slatkiša.

Tako je studija otkrila sposobnost pasa da razlikuju korisne akcije od nekorisnih. Džefri Kruger je rezultate jezgrovito predstavio u članku koji je objavljen u Tajmu.

"Kad bi psi nosili pantalone, koristili bi kaiš ili tregere, ali definitivno ne i jedno i drugo", napisao je.

Ljudi nisu bili tako razumni. Na primjeru slične studije sa Jejla koja je proučavala djecu otkriveno je da se ljudi više oslanjaju na imitaciju i da ne uspijevaju da odvoje nebitne informacije od bitnih.

Djeca su posmatrala demonstratora kako rješava problem tako što prvo pomjera polugu, a potom podiže poklopac da bi došao do nagrade. Iako je poluga potpuno irelevantna za ostvarivanje cilja, djeca su uporno izvodila obe akcije, čak i kad je zadatak bio da se što je brže moguće stigne do nagrade.

Još jedna studija od prije čitavu deceniju koja je posmatrala šimpanze i ljude ovu razliku je učinila još većom. Iako su i jedni i drugi pokazivali sklonost ka imitaciji prije nego efikasnosti, ljudi su bili daleko lošiji.

Zaključci o tome kako ljudska bića uče imitirajući imaju duboke posljedice na to kako konstruišu i upravljaju svojim okruženjem.

Mi se mnogo oslanjamo na informacije koje dobijamo od drugih individua - mnogo više čak i od pasa. To znači da moramo da budemo jako oprezni sa tim informacijama koje dobijamo. S obzirom da nemamo pravi filter za odbacivanje loših informacija, treba da se posvetimo tome da nađemo informaciju koja će nam biti od koristi.

Sklonost ka uticaju drugih ljudi kojem smo izloženi znači da društvenu stimulaciju (sa kim se družimo, kakve izvore vijesti konsultujemo, ili možda čak i gdje živimo) treba da biramo sa rezervom i mnogo pažljivije.

Ali ne treba da očajavamo zbog toga. Naša sklonost ka imitiranju je od suštinske važnosti za ljudska bića.

Iako tendecija ka kopiranju irelevantnih akcija možda izgleda blesavo na prvi pogled, ona djeluje manje naivno kad se uzmu u obzir sve akcije koje su djeca sposobna da savladaju, poput pranja ruku ili zuba.

Takve sklonosti ka imitaciji su neophodne zbog djece koja održavaju higijenu, iako ne razumiju zašto je bitna.
(Izvor: 24h.rs, Foto: Yayimages)