Čak i psi prave manje s*anja od ljudi. Studija sprovedena u Centru za proučavanje pasa na Univerzitetu Jejl otkrila je da su psi bolji od ljudi u filtriranju dobrih i loših savjeta.
Istraživači su u eksperimentu čak 40 različitih rasa pasa podvrgli zadacima u kojima su bili sakriveni slatkiši. Zatim su psima demonstrirali korake neophodne za rješavanje zadataka, ali i neke krajnje nepotrebne. Kad su psi pristupili njihovom rješavanju, jednostavno su preskakali korake koji nisu bili od značaja za stizanje do slatkiša.
Tako je studija otkrila sposobnost pasa da razlikuju korisne akcije od nekorisnih. Džefri Kruger je rezultate jezgrovito predstavio u članku koji je objavljen u Tajmu.
"Kad bi psi nosili pantalone, koristili bi kaiš ili tregere, ali definitivno ne i jedno i drugo", napisao je.
Ljudi nisu bili tako razumni. Na primjeru slične studije sa Jejla koja je proučavala djecu otkriveno je da se ljudi više oslanjaju na imitaciju i da ne uspijevaju da odvoje nebitne informacije od bitnih.
Djeca su posmatrala demonstratora kako rješava problem tako što prvo pomjera polugu, a potom podiže poklopac da bi došao do nagrade. Iako je poluga potpuno irelevantna za ostvarivanje cilja, djeca su uporno izvodila obe akcije, čak i kad je zadatak bio da se što je brže moguće stigne do nagrade.
Još jedna studija od prije čitavu deceniju koja je posmatrala šimpanze i ljude ovu razliku je učinila još većom. Iako su i jedni i drugi pokazivali sklonost ka imitaciji prije nego efikasnosti, ljudi su bili daleko lošiji.
Zaključci o tome kako ljudska bića uče imitirajući imaju duboke posljedice na to kako konstruišu i upravljaju svojim okruženjem.
Mi se mnogo oslanjamo na informacije koje dobijamo od drugih individua - mnogo više čak i od pasa. To znači da moramo da budemo jako oprezni sa tim informacijama koje dobijamo. S obzirom da nemamo pravi filter za odbacivanje loših informacija, treba da se posvetimo tome da nađemo informaciju koja će nam biti od koristi.
Sklonost ka uticaju drugih ljudi kojem smo izloženi znači da društvenu stimulaciju (sa kim se družimo, kakve izvore vijesti konsultujemo, ili možda čak i gdje živimo) treba da biramo sa rezervom i mnogo pažljivije.
Ali ne treba da očajavamo zbog toga. Naša sklonost ka imitiranju je od suštinske važnosti za ljudska bića.
Iako tendecija ka kopiranju irelevantnih akcija možda izgleda blesavo na prvi pogled, ona djeluje manje naivno kad se uzmu u obzir sve akcije koje su djeca sposobna da savladaju, poput pranja ruku ili zuba.
Takve sklonosti ka imitaciji su neophodne zbog djece koja održavaju higijenu, iako ne razumiju zašto je bitna.
(Izvor: 24h.rs, Foto: Yayimages)
