Američki naučnici tvrde da je čovjek razvio sposobnost da pije alkohol prije 10 miliona godina, kada je počeo da jede gnjilo voće.

Ispijanje alkohola je možda jedna od posljednjih velikih misterija čovječanstva koju je tim istraživača pokušao da razriješi. Zaista, zašto je čovjek počeo da pije alkohol?

"Svi aspekti modernog načina života, od bola u leđima do pretjeranog konzumiranja šećera, rezultat su istorije ljudske evolucije", naveo je paleontogenetičar Metju Karigen, vođa istraživanja i profesor na koledžu Santa Fe, na Floridi.

"Pokušali smo da saznamo više o odnosu čovjeka i etanola, psihotrop supstance koja se nalazi u svim alkoholnim pićima", rekao je on, prenijela je američka televizija NBC.

Kako bi ustanovili kada je čovjek stekao sposobnost da probavlja alkohol, naučnici su izvršili modelizaciju enzima ADH4, jednog od sastojaka u probavnom traktu koji omogućuje metabolizaciju etanola.

Oni su otkrili da je enzim naglo mutirao kada su naši preci promijenili način života, tj. kada su sa drveća sišli na zemlju.

Prilikom teških vremena, kada je hrana bila oskudna, stekli su običaj da jedu prezrelo voće u kojima je fermentacijom došlo do proizvodnje alkohola.

"Mislimo da je etanol jednostavno bio njihov 'prinudni' izbor", ističe Karigen.

"Da su naši preci mogli da biraju između trulog i zdravog voća, svakako bi izabrali ovo drugo", dodao je on.

Jedan od interesantnih zaključaka studije odnosi se na zavisnost od alkohola: ako alkoholičare privlači piće to je možda s toga što je metabolizacija etanola nekada davno predstavljala korisnu stvar za preživljavanje.

Sve u svemu, ispada da je ispijanje alkohola rezultat davnašnjeg sakupljanja gnjilog voća u nedostatku bolje hrane.

(Novosti/ Tanjug)

Ovo putovanje počinje 1910. godine, traje 100 godina i donosi sva lica ženske lepote, njene promjene kroz jedan vijek.

Vremenom su se mijenjale frizure, šminke, standardi ljepote nisu se dugo zadražavali. A žene su ih rado prihvatale.

Neko vrijeme prepozna se baš po ženskoj ljepoti. Ovaj video objašnjava kako se došlo do današnje ljepote.

{youtube}LOyVvpXRX6w{/youtube}

(Blic)

Teško je zamisliti da postoji mjesto na svijetu koje savremena civilizacija nije posjetila. Internet, mobilni telefoni i računari su toliko integrisani u našu kulturu da se život bez ovih savremenih uređaja čini nemogućim.

Iako je istina da život, naravno, može biti moguć i bez njih, teško je vratiti se u vrijeme kada čak ni toaleti nisu postojali. Međutim, to je upravo način života koji izolovane civilizacije vode.

Ostrvo Severni Sentinel

Ostrvo Severni Sentinel je dio Andamanskog arhipelaga i nalazi se u Bengalskom zalivu između Mjanmara i Indonezije. Ono je dom potpuno izolovanom plemenu Sentinelaca. Sentinel pleme je toliko neprijateljsko prema kontaktu spolja da je ostrvo dobilo titulu za "najteže mjesto za posjetu" na planeti.

O Sentinelcima se veoma malo zna, a njihovi jezik, kultura i staništa su potpuno nepoznati. Žive u veoma gustoj šumi, krijući se od ostatka svijeta. Ono što znamo o njima jeste da su lovci i sakupljači, tj. da ne obrađuju zemlju. Žive od voća, ribe, krtole, divljih svinja, guštera i meda.

U avgustu 1981. godine brod Primrouz nasukao se na greben ostrva, a nekoliko dana kasnije članovi posade na zaglavljenom plovilu posmatrali su "male crne ljude kako nose koplja i strijele, dok grade čamce na obali". Kapetan broda zatražio je preko radija hitnu dostavu oružja kako bi posada mogla da se odbrani, ali ga nije dobio. Uzburkano more zadržalo je ostrvljane daleko od broda, a nakon nedjelju dana posada je spašena helikopterom koji je bio u vlasinštvu Komisije za naftu i prirodni gas Indije.

Bez obzira ko ste, ukoliko stignete na ostrvo, domaćini će vas dočekati kopljima i strijelama. Darovi u hrani i odjeći su im beznačajni. Neprijateljski su nastrojeni čak i prema spasilačkim misijama. Nakon razornog cunamija koji je pogodio Indijski okean u decembru 2004. godine, grupa spasilaca stigla je do Sentinelaca u helikopteru indijske mornarice. Željeli su da pronađu i pomognu preživjelima, iako su šanse bile jako male. Ispustili su pakete hrane na tlo, ali su dočekani neprijateljski. Jedan Sentinelac pojavio se iz guste šume i ispalio strijelu u helikopter.

U 2006. godini njihovi strijelci su ubili dvojicu ribara koji su pecali nelegalno u dometu ostrva. Ti isti strelci su kasnije kišom strela otjerali helikopter koji je poslat da pokupi tijela ubijenih ribara.

Tehnički, Indija ima suverenitet nad ovim ostrvom, ali nakon brojnih bezuspešnih pokušaja da se načini prijateljski kontakt sa Sentinelcima, od 1964. godine indijska vlada je konačno odustala. Sve posjete ostrvu su zabranjene. Indijska mornarica napravila je tampon zonu od tri milje oko ostrva kako bi odvratila turiste, istraživače i druge radoznale ljude, piše "National Geographic Srbija".

Naučnici su još uvijek uzbuđeni pri pomisli da mogu da prouče ove urođenike, ali se čini da njihov pokušaj ne bi bio prihvaćen, niti omogućen. Teško je zamisliti život u takvoj odvojenosti, ali se čini da Sentinelci vole takav život.

Na svijetu je ostalo još nekoliko nekontaktiranih civilizacija, koje se nalaze u gusto šumovitim predelima Južne Amerike, Nove Gvineje i Indije. Naše znanje o njima uglavnom je rezultat rijetkih i često veoma nasilnih susreta s njima ili putem snimaka iz vazduha. Najveći problem za njih može predstavljati nedostatak imuniteta na bolesti savremene civilizacije, tako da kontakt može biti smrtonosan za njih.

Selo Asola Faterpur Beri na obroncima Delhija smatra se selom u kome žive najjači ljudi u Indiji, a i u svijetu.

To je tako iz razloga što svi muškarci u ovom selu treniraju čak dva puta dnevno - dva sata ujutru i dva sata uveče. Trening čine tradicionalno rvanje u blatu, zgibovi, sklekovi i penjanje uz konopac. Takođe nose jedan drugog na ramenima, a neki od njih mogu da kao od šale podignu motor od 400 kilograma.

Ovo selo je takođe poznato po tome što preko 300 muškaraca odavde rade kao izbacivači u noćnim klubovima u Delhiju.

Ono što je karakteristično za ove momke je da su vegetarijanci, ne piju, ne puše, i ponose se svojim zdravim načinom života.

"Mi smo zapravo farmeri, ali obožavamo rvanje. I smatramo da je zdravlje bogatstvo, a uz to i lijepo zarađujemo, lijepo i jedemo. Šta bi više mogli da tražimo od života", kaže Vidžaj Tanvar, glavni trener u selu.

Jedan od starijih mještana dodao je da je jako bitno da dječaci kao mladi počnu da treniraju i da im se usadi zdrav život u krv, jer se tako pravilno razvijaju i manje prave nestašluke, a i ne upadaju u loše društvo.

U selu postoji nekolicina modernih teretana, ali većina muškaraca bira tradicionalni način treninga jer se tako osjećaju bliži svojim precima, a i rizik od povrede je manji. Takođe, muškarci iz ovog sela se ponose jer ne uzimaju nikakve dodatne suplemente za trening. Njihovi mišići su, kako kažu, sto odsto prirodni.

{youtube}qkL8leEsxhg{/youtube}

(021)