Poštanska marka, koja je odnedavno u opticaju u Kini "nosi" lik Kragujevčanina Miljana Bjeletića, umjetnika na harmonici, inače profesora na Fakultetu umjetnosti u Nišu.

Profesor Bjeletić kaže da je njemu lično, ali i umjetnosti kojom se bavi, time ukazana velika čast. Priča da je dobitnik velikih svjetskih priznanja za umjetnost, ali štampanje poštanske marke sa njegovim likom je svakako najznačajnije.

- Koliko znam, takvu čast što se ljudi iz Srbije tiče, imao je samo naš poznati glumac Velimir Bata Živojinović, koji je vrlo popularan u Kini i u toj zemlji štampana je poštanska marka sa njegovim likom, priča profesor Bjeletić, prenose Vestionline.

On kaže da je krajem prošle godine pozvan da bude član žirija na internacionalnom takmičenju umjetnika na harmonici, koje se održavalo i najmnogoljudnijoj zemlji svijeta. Profesor Bjeletić je višegodišnji učesnik raznih svjetskih takmičenja, a njegovi studenti osvojili su veliki broj značajnih međunarodnih priznanja.

Na posljednjem takmičenju u Kini, Bjeletić je bio u žiriju iz Evrope, koji su činili po jedan predstavnik Rusije, Njemačke, Francuske, Kazahstana i - Srbije. Riječ je o probranim i priznatim evropskim stručnjacima i umjetnicima, koje je odabralo Ministarstvo kulture Kine, kao pokrovitelj i organizator takmičenja.

- Kada sam po završetku tog takmičenja obaviješten da će štampati poštansku marku sa mojim likom, u prvi mah nisam povjerovao. Dobitnik sam raznih nagrada i svjetskih priznanja, ali ovo "nestandardno" priznanje je vrhunac u mojoj dosadašnjoj karijeri. Dobio sam jednu "moju" poštansku marku na poklon i čuvam je kao veliku dragocjenost, priča Bjeletić.

Pogledajte mačka koji reži, dahće, lapće, aportira, sluša, voli povodac i šetnju.

{youtube}OztGJhiBQTo{/youtube}

Mali mačak Harvi rođen je sa poremećajem poznatim kao radijalna ageneza, odnosno bez kostiju u prednjim nogama koje povezuju šapicu sa gornjim dijelom noge, ali ne greškom prirode, već zahvaljujući okrutnom vlasniku, koji je smatrao da bi bilo "zanimljivo" da odgoji i na sajtu "Gumtreee" ponudi na prodaju izvjestan broj ovakvih mačaka. Nakon što je spasen i udomljen, Harvi je zahvaljujući snimcima na internetu dirnuo srca ljubitelja mačaka širom svijeta, zahvljujući kojima je skupljena donacija za operaciju koj će mu omogućiti da ponovo normalno hoda.

Harvi, srećom, ni ne zna da sa njim nešto nije u redu. Prepun životne radosti i energije, kao i svako mače, naučio je da hoda, pa čak i da skače na "laktovima", i veselo se igra sa drugom mačkom i psom svoje usvojiteljke, Liz Mekaloh iz Glazgova, prenosi RTRS.

Iako Harvi izgleda kao bezbrižan mačor kojem ništa ne fali, položaj koji sada zauzima tokom godina bi mu oštetio kičmu, pa je Društvo za zaštitu mačaka iz Glazgova pokrenulo akciju prikupljanja pomoći.

Odziv je premašio sva očekivanja - ljubitelji mačaka i drugi ljudi mekog srca donirali su 3.500 funti (više od 4.000 evra). To će omogućiti da se Harviju, kada napuni šest mjeseci i kosti mu dostignu punu dužinu, u prednje noge ugrade metalni implanti koji će šape povezati sa laktovima.

Pošto su im deformisane prednje noge prekratke da bi dotakle pod, mačke sa radijalnom agenezom često sjede samo na zadnjim nogama, poput kengura ili vjeverica.

Okrutni odgajivač iz Teksasa je vjerovatno mislio da će tako zaraditi više para.

Dejvid Latimer iz provincije Sari u Velikoj Britaniji zasadio je biljku vrste "Tradescantia" u ogromnoj staklenoj boci 1960. godine i zapečatio je 12 godina kasnije.

Na veliko iznenađenje, ova nevjerovatna biljka nakon 40 godina i dalje cvjeta bez svježeg vazduha i vode u zapečaćenoj boci, piše Dejli mejl.

Penzionisani inženjer elektrotehnike Dejvid Latimer, cijeli život se iz hobija bavi botanikom i u svojoj kolekciji ima preko 5.000 biljnih vrsta, a biljka u boci je dio eksperimenta kojim je htio da sazna koliko dugo ova vrsta može da opstane u potpuno izolovanoj sredini.

Neobični eksperiment započeo je 1960. godine kada je u četiri identične boce na isti način zasadio vrstu "Tradescantia" i 12 godina kasnije je zapečatio.

Biljke u tri boce su nakon nekoliko mjeseci potpuno uvenule, a na veliko iznenađenje, jedna je preživela do danas i, što je najnevjerovatnije, buja i cveta kao da ima svu potrebnu njegu.

Prema Latimerovim riječima biljka sama obezbjeđuje vlagu, hranljive materije i kiseonik uz pomoć sunčeve svjetlosti koju apsorbuje kroz staklo.

„To je sjajan primjer koliko biljka može da se prilagodi i šta može da postigne u potpuno izolovanoj sredini", rekao je Dejvid.

Flaširani primjerak opstao je i napredovao uslijed procesa fotosinteze, uprkos tome što je odsečen od spoljašnjeg svijeta.

Ova biljka, prema Latimarovom objašnjenju, apsorbuje solarnu energiju danju, a vodu stvara iz listova, koji kapima proizvode i kiseonik u ciklusu, kao i ugljen-dioksid i hranljive materije.

Boca u vidu bašte stvara prostor, koji je nalik eko-sistemu u kojem biljke mogu da prežive pomoću fotosinteze i da recikliraju hranljive materije.

(RTS)