Dejvid Latimer je na Uskrs 1960. godine u staklenoj boci zasadio sjeme jedne vrste puzavice, a prestao je da je zaliva 1972. Međutim, biljka i dalje raste.
Latimer je najprije stavio đubrivo u staklenu bocu, a potom pomoću žice zasadio sjeme jedne vrste puzavice i dodao joj malo vode. Zatim je zatvorio svoj mali "vrt", stavio bocu na sunce i sačekao da fotosinteza uradi svoj posao.
Prvih dvanaest godina, Latimer ju je zalivao, a zatim je prestao to da čini. Od tog trenutka, njegova biljka nije dobijala više ni kap vode ni svjež vazduh, ali je zahvaljujući fotosintezi uspjela da stvori kiseonik i neophodnu vlažnost, pa je tako razvila sopstveni mali eko-sistem, piše "Nacionalna Geografija".
Naime, kapljice vode nakupljaju se na unutrašnjim zidovima posude i padaju na biljku, dok lišće koje opada trune na njenom dnu i proizvodi ugljen-dioksid koji je neophodan za fotosintezu.
Latimer, koji danas ima 80 godina, nada se da će njegova djeca nastaviti ovaj mali eksperiment i kada on više ne bude tu da posmatra nevjerovatno napredovanje ove puzavice.
