Australijanci su u svijetu poznati po nevjerovatnim poduhvatima i avanturama koje drugim ljudima ne bi na pali napamet. Ipak, ono što je 1964. izveo Redžinald Redž Spirs iz Adelejda pripada vrhuncu smjelosti i - budalaštine.
On je, inače, bio poznat i uspješan sportista, osvajač medalja u bacanju koplja. Sticajem okolnosti, u Engleskoj se, sa svega 22 godine, našao bez prebijene pare i žarko je želio da se dočepa kuće u Australiji, da bi prisustvovao proslavi rođendana svoje kćerke. Zajedno sa prijateljem, engleskim bacačem koplja Džonom Meksorlijem, došao je na nevjerovatnu ideju - da sebe pošalje u otadžbinu poštom, u - drvenom sanduku koji su sami napravili.
"Ušao sam u tu stvar i - krenuo. Čega sam imao da se bojim? Nisam se plašio mraka, trebalo je samo da sedim tamo", pričao je Spirs za BBC i dodao: "To ti je kao sada kad putuješ u inostranstvo. Imaš sjedište. Sjedi i vozi se", prenose "Vesti".
Ono što je tada uslijedio bilo je nevjerovatno putovanje od 63 sata iz Londona do Perta. Uz ostalo, morao je da na pisti izdrži čekanje sanduka na utovar na žezi sunčanog dana, istovarivanje viljuškarom i opasnost od dehidriranja. Spirs je, međutim, preživio i njegova nečuvena priča opisana je u knjizi Meksorlijeve žene i sina, Džuli i Markusa, koja je sada u prodaji.
Kašnjenje zbog magle
Redž Spirs je bio sportista koji obećava. Takmičio se na Igrama Komonvelta 1962. i kada nije uspio da uđe u australijski olimpijski tim 1964, otišao je u London. Kretao se u krugovima tamošnjih atletičara, nadajući se da će uspjeti da se kvalifikuje za Olimpijadu u Tokiju.
Nije uspio. Ostao je bez prebijene pare i našao posao na aerodromu. Radeći na istovaru i utovaru tereta, došao je na ludu ideju da se vrati kući u sanduku.
"Radio sam u sekciji tereta za izvoz, pa sam poznavao način ukrcavanja na letove i mogućnost naplate pošiljki po isporuci. Vidio sam kako životinje prevoze sve vrijeme i pomislio sam: "Ako mogu one, mogu i ja", kazao je za BBC.
Odveo je Meksorlija na piće u pab u Tviknemu, oktobra 1964. i njih dvojica su razradili plan.
"On mi je rekao da sanduk treba da bude 1,5 sa 0,9 sa 0,75 metara", pričao je Meksorli o dogovoru. "Znao sam Redža i pomislio: "On će to učiniti bez obzira na sve, dakle ako će to da uradi, bolje da mu ja napravim sanduk koji će mu odgovarati."
U sanduk su stavili nešto konzervi sa hranom, baterijsku lampu, ćebe, jastuk i dvije plastične flaše (jedna za vodu, druga za mokraću). Spirs je 17. oktobra 1964. ukrcan na aerodromu Hitrou na avion Er Indije za Pert. Plan je zvučao dobro na papiru, ali je putovanje bilo pakao.
Najprije je Spirs morao da izdrži kašnjenje zbog magle od 24 sata u Londonu i prvi put mogao da se izvuče iz sanduka tek kad je avion uzletio. Prvo slijetanje bilo je u Parizu, a iza toga je na redu bio Bombaj u Indiji. Tamo su nosači okrenuli Spirsov sanduk naopako i uspravno na pisti.
"U Bombaju je bilo vruće kao u paklu i skinuo sam svu odjeću sa sebe. Bilo bi zabavno da su me takvog našli. Bio sam na pisti, jer su me prebacivali iz jednog u drugi avion. Bio sam zarobljen unutra, sa nogama uvis. Znojio sam se kao svinja, ali nisam odustajao. Napokon su došli, pokupili me i stavili u drugi avion".
Šverc narkotika
Kada je avion konačno dotakao tle u Pertu, Spirs je znao da je kod kuće.
"Ozi-akcenat, kako bi mi to promaklo. Bio sam na zemlji. Predivno. Uspio sam", pričao je. "Znao sam da će odneti sanduk u skladište. Čim su to uradili, smesta sam izašao napolje. Tu su bili kartoni s pivom. Ne pijem, ali sam izvukao pivo i popio ga".
Imao je namjeru da ga ni tada ne otkriju. U skladištu je našao prikladnu alatku, otvorio prolaz i izašao kad niko nije gledao.
Na prolasku kroz imigracionu provjeru, pretvarao se da je normalan putnik i pokazao svoj pasoš.
- Nije ni bilo obezbeđenja. Izvukao sam odijelo iz torbe, pa sam izgledao "kul", skočio napolje, izašao na ulicu i stopirao na putu u grad. Jednostavno.
Nije baš bilo tako jednostavno.
Spirs je bio oduševljen što se ponovo sreo sa ženom i kćerkom u Adelejdu, da je zaboravio da Meksorliju javi da je sve u redu.
Zato je Meksorli u Engleskoj o svemu obavijestio prijatelja-novinara i odatle je krenula prava medijska oluja. Ona se, naravno, odrazila na drugom kraju - u Australiji, kada su novinari pohrlili na aerodrom u Pertu poslije otkrića praznog Spirsovog sanduka.
Poslije niza peripetija, avioprevoznik je naknadno odobrio Spirsu besplatno putovanje, a on se upisao u listu Ozi-legendi. Vjerovatno je da Spirs nikada ne bi uspio danas, kada teret ide na skener i drži se u kabinama pod pritiskom gdje su temperature vrlo niske.
Prema njegovom biografu Markusu Meksorliju, čitavo putovanje bilo je "tek početak" Spirsovog senzacionalnog života.
"Nakon incidenta sa sandukom, Redž je krenuo sa krijumčarenjem supstance druge vrste", izjavio je Meksorli za "Dejli mejl Australija". "Pojavljivao se pod tri različita identiteta, bio je tražen na tri različita kontinenta, bježao je sa ljubavnicom i bio osuđen na smrt u Šri Lanki, kao Francuz. Momak je zaista živio".
Spirs se izgubio iz Adelejda 1981. pošto je optužen da je planirao šverc narkotika u Australiju u vrijednosti od 1,2 miliona dolara. Godinu dana kasnije uhapšen je u Indiji i optužen da je nosio drogu, ali je pobjegao iz zemlje.
Hapšenje u Šri Lanki
Poslije bjekstva iz Indije, Spirs je uhapšen u Šri Lanki 1984. gdje je putovao s lažnim pasošem na ime Patrik Klod Alber Ledu i tamo je osuđen na smrt zbog krivičnih djela s drogom. Izdejstvovao je da mu prihvate navode iz žalbe i zatim je proveo pet godina u zatvoru u Australiji.
"Mister Grejem"
U sanduku, Spirs je mogao da sjedi ispravljenih nogu ili da leži na leđima savijenih koljena. Sanduk je mogao da se otvori na obe strane, da bi mogao ponekad da izađe i protegne noge. Zalijepili su na sanduk etikete da je u njemu boja, a kao primaoca stavili izmišljeno ime "Mister Grejem", i oznaku da se usluga plaća po dostavi.
(BLLIVE, Foto:Youtube/nollyvines)
