Slavni roman „Mali princ" francuskog pisca Antoana de Sent Egziperija postao je i zvanično terapeutsko sredstvo – sudskom odlukom u argentinskom gradu Rosariju.

Prema sudskoj presudi, razvedeni par mora da čita svojoj djeci djelo slavnog pisca i avijatičara svakog mjeseca jednom nedjeljno. Sud je zaključio da će otac i majka tako bolje shvatiti svoje potomke i videti u njima ličnosti.

Uz Malog princa, obavezna lektira za djecu bivših supružnika jeste i Etika za Amadora španskog filozofa i pisca Fernanda Savatera, kao i Konvencija o pravima djeteta.

Krajem jula je obilježena 70-godišnjica smrti Egziperija, koji je poginuo leteći avionom tokom izviđačkog zadatka 31. jula 1944. godine.

UN, Fond Egziperija i Međunarodna organizacija frankofonije raspisali su tim povodom konkurs posvećen Malom princu, jednoj od najblistavijih knjiga XX vijeka. Tema konkursa je glasila: „U kojoj mjeri ideje Malog princa odražavaju opštečovječanske vrijednosti poslije 70 godina?".

Eseje na engleskom i francuskom jeziku, kao i crteže, djeca i mladi mogli su da pošalju do 30. juna, a imena dobitnika nagrada biće proglašena na svečanoj ceremoniji u sedištu UN 21. septembra, na Međunarodni dan mira.

Knjiga Mali princ prvi put je objavljena u aprilu 1943. godine u Njujorku, na francuskom jeziku. U to vrijeme, Francuska je još bila pod nacističkom okupacijom.

Mali princ je kasnije postao najprevođenije djelo frankofone književnosti – objavljen je na čak 270 jezika širom svijeta.

Rođen 29. juna 1900. godine u Lionu, kao treće od petoro djece, Sent Egziperi je već od djetinjstva želio da bude pilot, što je i postao 1921. godine u Strazburu. Samo dvije godine kasnije, u Buržeu, doživio je avionsku nesreću, a nekoliko godina potom upoznao se sa čuvenim francuskim piscima, koji su podržali njegove književne ambicije krunisane objavljivanjem prvog romana Avijatičari 1926. godine.

U Americi je letio na raznim maršrutama u istraživačkim pohodima Patagonije i Kordiljera, a 1930. godine u domovini je ovjenčan slavom i okićen ordenom Legije časti za zasluge u civilnom vazduhoplovstvu.

Godinu dana nakon što se oženio (1931), redovno je letio iz Marselja u Alžir, da bi se 1934. godine uputio na Daleki istok i vratio odatle premoren i bolestan. Učestvovao je kao pilot savezničke avijacije u borbama protiv nacističke Njemačke, a sa izviđačkog zadatka 31. jula 1944. godine nije se vratio.

Egziperi je napisao više članaka, priča i romana, među kojima su najpozntiji Pravac jug (1928), Noćni let (1931), Zemlja ljudi (1939), Ratni pilot (1942), a poslije smrti objavljeni su mu romani Citadela (1948) i Smisao života (1956).

(RTS)