Youtube je prepun video klipova sa razigranima životinjama. Tu su psi, mačke, medvjedi, majmuni, veverice, delfini, ribe, ali među najslavnije, sudeći po reakcijama onih koji su imali prilike da ih vide, najpoznatiji su definitivno papagaji. Uprkos ovim takozvanim dokazima, većina stručnaka koji se bave ponašanjem životinja stvari posmatra na malo drugačiji način.

Osnovni nesporazum leži u tome što uprkos činjenici što većina životinja koje viđamo na ovim klipovima cupkaju u ritmu muzike koja je u njihovoj pozadini, to uopšte ne znači, prema tvrdnji eksperata, da ove životinje zaista znaju da igraju.

Igranje ili ples, prema mišljenju naučnika, zahtijeva jedan spontani odgovor, bez nagovora tutora ili vlasnika, na zvuk i ritam gdje se životinja kreće u skladu sa tim ritmom, pokazuje emocije koje može muzika da isprovocira. Pod spontanim ovde stručnjaci podrazumevaju da životinja ne treba da ima trenera, vlasnika ili bilo koga ko bi im dao znak šta treba da urade ili da ih imitira. Igranje je jednostavno proces koji kod ljudi izaziva posebnu vrstu spontanosti od momenta prvog preslušavanja određene melodije do samog kretanja i uvježbavanja ritma koji bi pratio tu muziku. Većina naučnika tvrdi da je igra ipak svojstvena samo ljudima vodeći se ovim visokim standardima definisanja šta ples u stvari predstavlja. Međutim, nekoliko studija je testiralo ove tvrdnje i dobijeni su zanimljivi rezultati. Prva životinja koja pobija ovu teoriju je već planetarno poznati papagaj Snoubol, čije je ponašanje i njegov odnos prema muzici koju čuje, proučavao neurobiolog Anirud Patel sa američkog Tufts univerziteta.

Pogledajte kako ova fenomenalna životinja igra:

{youtube}Vgp6gP2kUm0{/youtube}

Ovaj video klip definitvno pobija naučnu skepsu, koju je potvrdio i ovim papagajem opčinjeni Patel, koji je po svaku cijenu želio da upozna ovog nevjerovatnog papagaja. Petel je dobio priliku da testira Snoubolov talenat. Sa sobom je poneo CD sa 11 različitih verzija pjesme "Everybody" od Backstreet Boys-a. Sve verzije su u osnovi bile iste, ali svaki od remiksa je imao drugi tempo i ritam. Uz svaku od verzija Snoubol je fantastično odigrao svoj ples, vrtio glavom, poskakivao, kretao se lijevo-desno, širio svoja krila i naravno sve u ritmu pjesme koja je išla. Petel je prikupio sav materijal koji mu je bio potreban i nakon dužeg proučavanja dobio je fascinantne podatke.

Naime, Snoubol je bio u ritmu negde oko 25 odsto vremena koji je proveo igrajući uz muziku koju mu je Patel puštao. Što naravno u poređenju sa procentom jednog Džastina Timberlejka i nije neki procenat, ali s obzirom da je u pitanju papagaj ne može se reći da je u pitanju slučajnost ili sreća. Patelov rezultat je bio da Snoubol i nije neki igrač, ali je ipak – igrač, plesač, kako god. Patelov rezultat je pomogao da Snoubol i zvanično postane prvi naučno verifikovan plesač koji nije čovek. Patelovo istraživanje je izazvalo veliku pažnju javnosti i podstaklo novo pitanje: Ako Snoubol može da igra, šta je onda sa drugim životinjama? Da li i one mogu isto i koje?

Na ovo pitanje je pokušala da odgovori studentkinja psihologije sa Harvarda, Adena Šahner.

Ona je pregledala i istražila više od 5.000 video klipova sa Youtube-a sa životinjama koje igraju uz muziku i evo šta je ona otkrila. Od ovog broja samo 39 životinja je Adena svrstala u legitimne igrače vodeći se rezultatima i parametrima koje je postavio Patel sa Snoubolom. Od tog broja 29 su bili papagaji (14 različitih vrsta). A preostalih 10 su bili azijski slonovi. Nijedna druga vrsta životinja nije ispunila standarde koji bi mogli da ih svrstaju u kategoriju densera. Konačno šta je to što ova divna stvorenja, papagaje i slonove, naravno i ljude, čini toliko posebnim kada je riječ o plesu. Nažalost, do daljnjeg će ovaj odgovor ostati misterija, ali svakako sljedeći korak u ovakvim istraživanjima biće pronalazak odgovora i na ovo pitanje.

(Telegraf)